Rekao si mi volim te ali ja ne pokazujem svoja osecanja....Zasto?zasto je to tako tesko kada bi mene to strasno usrecilo?zasto ne pokazes da ti nedostajem kada to svojim drugarima pricas?zasto mi ne dopustis da potpuno udjem u tvoje bice....kazes mi shvatices vremenom....ja hocu da ti budes osecajno bice a ne da krijes svoje osecaje.....zelim da bar na trenutak ne budes muskarac vec slabasno bice zeljno moje zastite....
Subota poslepodne......tacno je nedelju dana kako se nismo videli....tesko mi je......ti radis ceo dan umoran si i svega ti je dosta.....samo ti ja jos falim da ti zvocam....nista ti ne govorim ali mislim da ti znas sta osecam....ali nemas vremena....previse radis......a ja sedim u sobi 100km od tebe gusim se u suzama i snaznim emocijama koje naviru kada mislim na tebe kada se secam tvojih poljubaca i kada znam da te necu videti ovog vikenda.....nemas pojma kako mi je......osecam da mi se srce raspada.....osecam da bih volela pre umreti nego ziveti ovako......ali ja i dalje cekam....cekam tvoj poziv koji ce me obradovati, cekam tvoje Volim te koje ce me dici iz mrrtvih i naterati me da i dalje cekam.......volim te
Pre 4 godine, kada sam bila u osmom razredu osnovne skole pisala sam blog na nekom bosanskom serveru.....Tada sam bila sa Goranom......Prva ljubav, on u Zemunu ja u Zrenjaninu trajalo je oko 7 meseci da bi se na kraju bolno rastali....Volela sam ga, po prvi put sam nekoga volela......Trebalo mi je mnogo vremena da se povratim.....Ali nikada nisam prestala da mislim na njega i nikad nismo izgubili kontakt......Pre 3 meseca smo se ponovo videli.....I ponovo smo zajedno....opet posle 4 godine.....on se promenio, odrastao i ja sam porasla shvatila nesto.....ali nisam prestala da ga volim.....a koliko mi se cini, nije ni on mene......ali isti problem i dalje stoji, ja u Zrenjaninu , on u Zemunu......ali ovog puta zajedno resavamo problem....borimo se......Volim te ljubavi puno.....